DA li je netko naisao na podatke o stvarnim gusenjima elektromagnetskih valova u svemiru, malo sam njuskao i nisam naisao na taj podatak. Za nase zemaljske komunikaije postoje docno odredjena slabljenja po m/tj. km ovisna o frekvenciji... Posto "tamo gore" nema atmosfere, niti prasine, niti xxx stvari koje mogu lomiti i slabiti EL.valove da li to znaci da je jednom odaslan el.mag. val VJECAN i da ce se poslje nekog X vremena odbiti od nekog kraja svemira ??
ima "svemirskog zracenja", raznih superbrzih cestica, magnetskih oluja, el-magnetskih izvora konstantnih i pulsirajucih, crnih rupa sto im je gravitacija tolka da usisa el-magnetski val... mislim da ni sve bas tak idealno (?)
Metoda izracuna gusenja slobodnog prostora je ista i za zemaljske i za svemirske uvijete, i u formuli nisu uzeti u obzir utjecaju magle, kise ili utjecaji u svemiru.
Formula je apsolutno tocna, izvedena je cisto logicki upotrebom obicne geometrije.
Inace, slabljenje ovisno o frekvenciji, nije rezultat nikakve prirode radio vala ni utjecaja medija na njega, nego je rezultat cinjenice da efektivna povrsina dipola ili izotropnog radijatora (tockastog izvora zracenja) opada porastom frekvencije, zbog cisto mehanickih dimenzija. Nazvat to gusenjem nije bas sretan pojam, jer ovdje nema gusenja koje apsorbira radio val, nego radio val slabi sa udaljenoscu zbog rasipanja energije po vecoj jedinici povrsine.
Inace, izvedem ti ja tu formulu, ako te zanima, poznavanjem nje, poznaje se priroda radio komunikacija i njenih dosega u prostoru.
Za primjer uzmi gotovu formulu koju imas, ili neki kalkulator i uoci slijedece: Na dvostrukoj udaljenosti, gusenje se povecava za 6 dB. Cetverostrukoj 12 dB. Zasto? Zato jer neki snop radio vala, ili sfera kod izotropnog radijatora, na dvostrukoj udaljenosti projicira 4 puta vecu povrsinu, znaci da je po jedinici povrsine snaga 4 puta ili 6 dB manja. To je primjenjivo do beskonacnosti.
I povecanjem frekvencije za dvostruko, gusenje isto raste 6 dB. Zasto? Jer je dipol ili izotropni radiator dva puta manji, ima 4 puta manju prijemnu povrsinu i prima 4 puta manje energije kao antena. I ovdje se moze ici gore i dolje do beskonacnosti.
Uoci jos jednu korisnu pojavu koja ce dokazat da medij ne gusi, odnosno ne apsorbira energiju: Moguce je napraviti da gusenje izmedju dvije antene bude neovisno o frekvenciji ??? Na jednoj strani neka antena bude izotropni radijator, dakle 0 dBi a na drugoj strani parabolicna antena bilo kojeg gaina.
Zasto je tako: Uzmimo radi analize da je na paraboli odasiljac. Povecanjem frekvencije 4 puta npr: Pobudjivacki element u njoj ce inati 4 puta manju dimenziju, znaci 16 puta manju efektivnu povrsinu. Pojacanje parabole je odnos povrsine njenog reflektora sa povrsinom izotropnog radijatora, izrazeno brojcano ili u dB. Povecat ce se 16 puta ili 12 dB njeno pojacanje, a snop suzit 4 puta, sto znaci da ce na nekoj udaljenosti koncentracija energije biti jaca
16 puta po jedinici povrsine.
Na prijemnoj strani, gdje je izotropni radijator desava se obrnuti proces. Ucetverostrucenjem frekvencije je povrsina izotropnog radijatora 16 puta manja. Krajni rezultat je jednak prijemni nivo bez obzira na frekvenciju, i da medij ne jede energiju ovisno o frekvenciji.
Ako na obe strane imamo parabole, prijemni signal ce na zadanoj udaljenosti cak rasti s povecanjem frekvencije, i to 6dB kod svakog udvostrucenja, bez obzira sto "gusenje" raste 6 dB po oktavi.
Kada bi sirenje radio vala promatrali u svemiru, ignorirajuci sve druge utjecaje, primjenjujuci samo nasu idealnu formulu koja se bazira na projekciji povrsine, a bolje od toga ne moze biti, samo moze biti gore,radio komunikacija postaje nemoguca vec na udaljenosti
10 svijetlosnih godina uz upotrebu kilometarskih parabola i telegrafsku sirinu opsega od 10 Hz.
Da bismo mogli prenijeti glasovnu poruku do najblize galaksije, parabola bi trebala imati povrsinu vecu nego ima materije za njenu izradu u suncevu sustavu !! Time otpada svaka mogucnost da nas "marsovci" prisluskuju i da su nasi radio signali emitirani pocetkom 20 stoljeca vec do nekle stigli. Stigli su, da, ali im je koncentracija energije po jedinici povrsine duboko ispod svemirskog suma, i nitko ne moze razviti tehnologiju da iz tog suma nesto izvadi, isto kao sto pjescanu kulu kad rastreses po pjescanoj plazi, ne moze netko drugi tu istu kulu, sa istim zrncima pjeska ponovo rekonstruirat.
Tu temu sam detaljno obrazlozio u newsu hr.sci.astronomija, bilo je otpora uglavnom zbog argumenta o projektu SETI kojim se nastoje primiti signali vanzemaljske inteligencije. Taj projekt pretpostavlja da unutar udaljenosti 10- 20 svjetlosnih godina ima
20 ili100-injak zvijezda, ne znam, koje imaju vjerojatno planete. Ali prijemnici u tom projektu rade na sirini 1 Hz, i egzoticne velicine parabola, sto teoretski omogucuje razlikovanje signala od suma na takvim udaljenostima, samo je pitanje sto se u 1 Hz moze stavit, i jesu li te vanzemaljske civilizacije to napravile, i da li uopce imaju stabilnost frekvencije od 1 Hz na 2GHZ i vise. Ni mi ne koristimo rubidij oscilator svuda. Detalje vidi na googlu ili na
formatting link
, ja to necu citati.
Jedina sporna stvar koju ja umovanjem ne mogu dokucit, a probat jos manje, je strateski vrlo bitna, i moze stvar izokrenut. To je sum. Osjetljivost prijemnika ogranicava sum, sum prijemnika, antene i sum prostora. Definiran je boltzmanovom konstantom po hercu opsega. U svemiru mogu vladat temperature koje su blizu ili apsolutne nule, i sto ako je boltzmanova konstanta netocna u svemirskim uvijetima, te se osjetljivost prijemnika tamo poveca za 10-20 dB. To moze 10 puta povecati domet upotrebljivosti radio vala. Sa druge strane, antena i prijemnik ne smiju biti na temperaturi apsolutne nule, jer se gibanje elektrona zaustavlja i antena nema efekt. Mislim da je 99,99% volumena dubokog svemira hladniji od -200 stupnjeva celzija, a sa druge strane topliji od apsolutne nule jer ni svijetlost inda ne bi prosla, pa po toj logici boltzmanova konstanta sigurno ogranicava osjetljivost prijemnika.
Da bi domete radio vala povecali 1000 ili milijun puta, trebalo bi jedno banalno otkrice. To je ekvivalent lasera za radio val. Od pocetka radiokomunikacija, sa antenom se gotovo nije nista odmaklo. I sada se za najuze usnopljavanje koriste parabole, koje bez obzira na velicinu, energiju usmjeravaju u snop cija energija ne ide paralelno nego se siri pod kutem i njena projekcija gubi 6 dB na snazi po jedinici povrsine za svaku dvostruku udaljenost. Odmah je vidljivo da ce energija vrlo brzo toliko oslabit da ce biti ispod suma. Kod svijetlosnog lasera to nije tako.
Dakle, eto nesto sto jos nije otkriveno, u ovom svijetu gdje djavolovi ucenici su gotovo sve otkrili, a tim otkricem bi se postigla tehnoloska revolucija veca od otkrica elektricne energije. Tim otkricem bi bilo moguce prenositi bezicno energiju na velike udaljenosti sa prihvatljivim gubitcima, pa ako netko hoce zasjenit Teslu, ima jos uvijek cime. Ili je mozda upravo do toga Tesla dosao, ali nije htio da se upotrebi. Proucite njegove patente, mozda je negdje kljuc.
Mislim da je ovo stvarno dobar odgovor, vidis o tome nisam nikad tako razmisljao i isao u takvu dubiozu. Sve u svemu, svaka cast majstore.
-- 'Lo, there do I see my father. 'Lo, there do I see...My mother, and my sisters, and my brothers. 'Lo, there do I see... The line of my people...Back to the beginning. 'Lo, they do call to me. They bid me take my place among them. Iin the halls of Valhalla...Where the brave...May live...forever.
Davno sam slusao Radare i radiokomunikacije pa je lako moguce (zapravo sigurno) da je podosta toga ishlapilo, ali ovo sa gubljenjem 6dB ne shvacham. Zar gubitak ne ovisi o kutu rasprshenja i udaljenosti? Kako se onda dodje bash do iznosa od 6dB?
Da pra¹ine, jo¹ bi to radio val prosao. Kroz optiku to izgleda kao pra¹ina, svemirska magla. Prije da su to gromade zamrznutog plina, kamenja i leda velicine od zrnca pjeska do gromada promjera 10 ili 100km pa i vece. Iz te materije se radjaju zvijezde i formiraju planeti.
Kroz optiku i saturnovi prsteni izgledaju kao prasina, a blizi su milijardu puta od svemirskih maglica. Vojager ih je snimio iz bliza, gromade su leda i kamenja od 1km.
E to ne znam, nije moja domena, a od onih cija je, objasnjenje i metoda zakljucka mi bas ne stoji. Pre blizu je nuli, i kako da a ma bas nigdje nije nula, pa da kroz to ni svijetlost ne prodje.
Razmisli, to je lako shvatljivo. Naravno da gubitak ovisi o kutu zracenja i udaljenosti. Opada snaga na jedinici povrsine za 4 puta na dvostrukoj daljini. Kad projektorom na platno projiciras sliku, ako projektor udaljis dvostruko od platna, bit ce i dvostruko veca projekcija slike, i imat ce 4 puta vecu povrsinu, i naravno 4 puta slabiji odbljesak.
To vrijedi i za kut rasprsivanja. Ako kut povecas 2 puta, 4 puta ce se povecat projicirana povrsina.
To vrijedi i u fotografiji. Uzmi bolji fotoaparat sa svjetlomjerom. Kad zoom sa 2 stavis na 4, blendu moras povecat za 2 koraka, svaki korak na blendi pusta dvostruku kolicinu svijetlosti
Ja sam se tu krivo odrazio. Za radiokomunikacije, ili za bezicni prijenos energije trebala bi antena sa svojstvom lasera ili masera a ne generator. Maser je generator, ima ogranicena svojstva moduliranja, i snagu pa je ne upotrebljiv za sadasnje potrebe u radiokomunikacijama. Ni za prijenos energije, kad ni 1% ulozene snage ne da van.
Potpuno je isto. Kod tockastog izvora zracenja, povrsina sfere raste kvadratom udaljenosti, a kod parabole raste povrsina sfernog isjecka kvadratom udaljenosti. Koncentracija snage po jedinici povrsine pada kvadratom udaljenosti.
73 de OM i sorry na off topic ali samo sam tija pozdravit cara medu satelitima i postavit pitanje o mogucem terminu svima drage nam i mile stranice sathel!!
Imas kakvih saznanja?? Navodno da bi tribala opet proradit sa ovog servera??
ElectronDepot website is not affiliated with any of the manufacturers or service providers discussed here.
All logos and trade names are the property of their respective owners.