Jednog dana fizicari su organizirali parti kako bi dolili koju kap veselja u svoje isprazne zivote. Na svu srecu, konobar koji je tamo radio u fusu je bio znanstveni novak, pa je bio sposoban opservirati svoje goste. Kasnije je pricao kako su svi na partiju tezili k Newtonu, ali se on nastavljao kretati uokolo konstantnom brzinom ne pokazujuci nikakvu reakciju. Cauchy se sasvim dobro integrirao u drustvo iako je bio jedini matematicar. Thompson je uzivao u pudingu od sljiva, Pauli je bio pomalo iskljucen iz svega toga jer je dosao kasno, pa se odcijepio od svih. I taman kad je Einstein izjavio kako se relativno dobro provodi, upao je Cavendish koji nije bio pozvan sto je izbacilo prisutne iz balansa i stvorilo zapaljivi atmosferu u zraku, pa je malo falilo da ga Coulomb dobro nabije. To je toliko diglo tlak Pascalu, da je bio pod prevelikim pritiskom da bi uzivao. Ohm je proveo vecinu vremena pruzajuci otpor Amperovom misljenju o cijelom partiju. Hamilton je tocno jedanput otisao do stola s hladnim buffetom. Volt se bavio mislju kako ovakvo uzajamno druzenje stvarno ima potencijala. Hilbert je bio prilicno isprazan vecinu vremena, Curievi su isto bili tamo i cijelo vrijeme jednostavno zracili od srece. van der Waals je imao neka tajnu vezu s privlacnom konobaricom oko koje je i Wien uzalud frcao cijelim rasponom boja svoje osobnosti, de Broglie je uglavnom cijelo vrijeme stajao u kutu odasiljao neke cudne valove i vibre. Stefan i Boltzman su se upustili u neke vruce debate, no svi su osjetili magnetsku privlacnost Tesline osobnosti. Bohra je napuhavala francuska pa je prouzrocio jedan atomski s desna, tocno pod Oppenheimerovim nosom. Watt se ukljucio u raspravu i svojim snaznim glasom ometao laganu muziku. Hertz je odlazio i po nekoliko puta u minuti do buffeta s hranom imajuci isto ko Faraday dosta kapaciteta za hranu.
A za Heisenberga su pricali da je mozda bio tamo, a mozda i nije.