Iskri¹te i prelazak elektrona

Zanima me kako na iskri=B9tu elektroni prelaze, to=E8nije - recimo da je razmak izme=F0u dvije elektrode "d" i recimo da je napon potreban za "presko=E8iti" te dvije elektrode 10kV, zanima me kako se elektroni pona=B9aju pri manjim naponima, recimo 5kV, da li oni se "napinju" na fazi i "=E8ekaju" da se napon dovoljno pove=E6a da oni presko=E8e taj razma= k ili se oni polako pribli=BEavaju drugoj elektrodi kako se i napon pove=E6ava?

I zanima me za=B9to se kod takvih preskakanja to=E8no na polovici vidi nekakvo zadebljanje iskre?

I zanima me za¹to se kod takvih preskakanja toèno na polovici vidi nekakvo zadebljanje iskre?

Elektricni napon izmedju dvije tocke ionizira medij, u ovom slucaju zrak, i elektroni nikog ne cekaju za skok. Povecanjem napona, ioniziran medij postaje vodljiv i tada elektroni imaju put za prolaz. To je nas model za shvacanje, gdje su elektroni zamisljene cestice, a kako je stvarno, o tome se moze samo teoretizirat.

Kad bi nabijali vodu u neku bacvu, i bacva na najslabijem mjestu procuri, da li bi onda rekli da su cestice vode na mjestu curenja cekale da se pritisak poveca? Tako i elektroni, procure tamo gdje im se pruze uvjeti, i ne cekaju na iskristu, mozes i kod samog izvora priblizit tocke pod naponom, i pojavit ce se luk, znaci zajebo bi one koji cekaju na iskristu.

Po mojoj logici stvari, elektroni nemaju svoj izvor. Da se radi o izvoru, izvor bi potrosnjom elektrona gubio na masi a mjesto na kojem su utroseni dobivalo na masi.

Strujni krug mora biti zatvoren, znaci radi se o jednim te istim cesticama koje se u krugu krecu brzinom svijetlosti i pokrece ih energija. Drzim da cak ni nema kretanja dalje od jednog atoma, elektron jednog atoma udari u drugi elektron u susjednom atomu, i preda mu svoju kineticku energiju, i tako u niz. Mjesto gdje je energija i koje tjera elektrone na pokretljivost zovemo izvorom.

Pa kad veæ tako slikovito govorimo, toèna je ona prva tvrdnja: elektroni èekaju na vodièu, samo s porastom napona su sve nestrpljiviji i napeti ko pu¹ka, ali stoje na mjestu. Kad napon toliko poraste da dielektrik (zrak) postane vodljiv (zbog jakog el. polja), onda elektroni kao luda djeca iz ¹kole izlete s jednog vodièa (elektrode) i potrèe ka drugome. No kad su krenuli, svaki krene svojim putem za koji misli da je najkraæi do drugog vodièa (elektrode). Na sredini puta su odprilike svi u svojoj putanji i najvi¹e se su ra¹irili, ali onda su vidjeli cilj i opet krenuli najkraæim putem. :-) Zato je na sredini iskra naj¹ira.

Eto, malo slikovito obja¹njeno. :-) Putanja ovisi o najmanjem otporu medija kojim se ¹iri luk, a otpor ovisi o puno faktora (vlazi zraka, temperaturi, sadr¾aju i kolièini lebdeæih èestica, du¾ini puta, dinamici medija,...).

Napon na elektrodi naziva se potencijal, a asocira na potencijalnu energiju, ¹to je energija nekog tijela koje miruje.

Pozz!

Ja sam ba¹ o ovome tra¾io i na¹ao sam da se elektroni gibaju prilièno sporo, nekoliko mm u sekundi, ali kada na neko tro¹ilo spojimo izvor struje, napon uzrokuje da se svi ti elektroni istog trenutka pokrenu, pa je zato reèeno ono o brzini svjetlosti.

Jesi ovo mislio u smislu da na generatoru stvaramo elektromotornu silu koja onda samo gura dalje te elektrone koji su naravno veæ u ¾ici? I ¹to je veæa snaga generatora to vi¹e elektrona mo¾e gurnut?

Kada bi na elektrone gledali kao na pokretne elemente u vodicu, mjerenjem bi utvrdili da se elektroni krecu, a ako se ne krecu onda djeluju brzinom skoro dvostruko vecom od brzine svijetlosti !!! Evo primjer: Povuces dva vodica duzine recimo 3km, na koloturi, na pocetak izvor, na kraj otpor i instrument za mjerenje kasnjenja. (osciloskop sa dva snopa i na jedan snop dovodis nezakasnjeli signal). Utvrdit cemo da je signal sa pocetka voda do kraja isao brzinom svijetlosti (umanjenoj za velocity faktor koji je reda 0,96, ovisno o materijalu)

Ali elektroni su trebali napravit put do kraja po jednom vodu i vratit se do izvora po drugom vodu, sto znaci da su ostvarili skoro dvostruku brzinu svijetlosti !!!

Po koaksijalnom kabelu 50 oma rg58 npr, putuju brzinom c, umanjenoj za velocity 0,66, ali kad uzmemo u obzir da elektroni trebaju napravit put po srednjem vodu i preko potrosaca se vratit po oklopu, odma je vidljivo da bi elektroni trebali putovat brzinom 1,32 c.

Znaci ta postavka, model, po kojem elektroni krecu ili djeluju od negativnog pola izvora prema pozitivnom je samo ilustracija za razumjevanje strujnog kruga.

U stvarnosti, u navedenom primjeru dvozilnog voda i koaksijalca, ne moze se promatrati brzina kroz taj model, energija se predaje u kompleksne koncentricne kapacitive i induktivne krugove vodova i vidimo samo efekt na kraju, koji daje brzinu sirenja uvijek nesto manju od brzine svijetla, a zamisljeni elektroni nisu nosioci energije

Nisu trebali. Oni veæ jesu u ¾ici, samo im treba ne¹to da ih pokrene - napon. Najbolji primjer koji sam na¹ao je kao kad ima¹ cjev odreðene duljine napunjenu vodom. Kada bi ti na jednom kraju potisnuo vodu silom F, na drugom kraju bi je gotovo istovremeno osjetio, ali zato ne mo¾emo reæi da voda putuje brzinom svjetlosti.

Tako nekako to i treba funkcionirat, ali ne gura elektrone sa pocetka zice na kraj zice, vec elektroni jedan drugom predaju svoju energiju.

To se malo razlikuje od modela sa vodom, gdje bi kroz cijevi pumpa gurala vodu, i pumpa bila izvor energije, na nekom udaljenom kraju cijevi turbina koja bi trosila tu energiju to jest pretvarala u neki drugi oblik.

Po toj postavki bi ispalo da elektroni stalno putuju,od jednog pola izvora do drugog, dok je strujni krug zatvoren. Ali sad zamisli da je zica napravljena jednim djelom od bakra, drugim djelom od aluminija, itd. Ispalo bi da elektroni koji su bili u bakru, putovali bi i kroz aluminij, i prekidom strujnog kruga tamo ostali. Sto bi na to rekli fizicari i kemicari.

bah.. imaginarnih li elektrona :D

ne bi rekli ni¹ta. elektroni su elektroni.

evo ti primjer. sunce razvija energiju fuzijom. vodik se pretvara u helij. u jednom trenutku imamo dva atoma vodika sa po jednim protonom i elektronom, a u drugom trenutku atom helija sa dva protona u jezgri i dva elektrona (uz defekt mase). elektroni i dalje ostaju elektroni, a protoni protoni, samo su drugaèije 'poslo¾eni'.

ne bi rekli ni¹ta. elektroni su elektroni.

evo ti primjer. sunce razvija energiju fuzijom. vodik se pretvara u helij. u jednom trenutku imamo dva atoma vodika sa po jednim protonom i elektronom, a u drugom trenutku atom helija sa dva protona u jezgri i dva elektrona (uz defekt mase). elektroni i dalje ostaju elektroni, a protoni protoni, samo su drugaèije 'poslo¾eni'.

Da, samo el vidis koji je rad i energija potreban da odcijepi jedan elektron iz orbite oko protona, i koja se centrifugalna kineticka energija razvija nakon izbacivanja elektrona, koja uz to potice lancanu reakciju.

A da to isto napravi elektricni napon zanemarivog rada i zanemarive energije, i uopce ne potice lancanu reakciju.

Ako ti je postavka tocna, kako to da elektron koji se je po utjecajem napona oslobodio od protona, nije zbog centrifugalne sile zavrsio u prostoru i oslobodio kineticku energiju, nego je upao u orbitu susjednog protona, iz nje istjerao jedan njegov elektron i nastavio se vrtit u njegovoj orbiti.

ovo sa brzinom svjetlosti neæe iæi!

ama

Ovako su to mene u=E8ili, rasprostiranje napona odnosno potencijala u tehni=E8kim sustavima (dakle u metalnim vodi=E8ima) po uklju=E8enju izvora pribli=BEno je 0,5 do 0.8 brzine svjetlosti. Zato napon kod potro=B9a=E6a ima skoro istu vrijednost kao i napon u elektrani ako zanemarimoi fazni pomak zbog L i C prijenosa (dalekovod, trafo), mada za krajnjeg korisnika op=E6e nije bitan odnos kuta i napona izvora i tro=B9ila. Elektroni se pak kre=E6u od nekoliko mm do nekoliko cm u sekundi.

u metalima rad izlaza elektrona jest zanemariv, dok u izolatorima nije

Apsolutno isto i ja uèim tako.

AHA! Eto ti sad kolega Petar! :) Nas troje ili èetvero protiv tebe :)

"Petar Bjelèiæ" je napisao u poruci - news:go7fei$lmh$ snipped-for-privacy@ss408.t-com.hr...

pa ja nisam ni rekao da se elektroni izbijaju iz orbite jednog i upadaju u orbitu dugog atoma. samo sam rekao da kad bi elektroni iz bakra i aluminija zamjenili mjesta, to nièim ne bi uzrokovalo se bakar ili aluminij pretvore u ne¹to drugo, oni bi i dalje ostali isti.

A solid conductive metal contains a large population of mobile, or free, electrons. These electrons are bound to the metal lattice but not to any individual atom.

itd.

:-))))))))))))))))))))))))))))))))))) nekad je bilo popularno slat na google.