Moram ispraviti ovaj pogresan navod. Stari fotoaparati sa pomicnom trakom nisu imali bas nikakvih problema sa elektronskim blicevima jer su obicno na biracu duzine ekspozicije (popularno "brzine slikanja") imali oznaku, obicno na 1/25 odnosno 1/30 sekunde, pri kojoj je "rupa" bila otvorena preko cijele povrsine filma, a kontakt za okidanje bio je sinhroniziran na tu brzinu. Ako nije bilo oznake na foticu, pisalo je u uputstvu. Probleme su imali samo fotografi koji bi odabrali trajanje ekspozicije krace od propisanog (odnosno vecu "brzinu"). Pretpostavljam da pod "kemijske jednokratne flasheve" podrazumjevas one bliceve sa jednokratnim lampama u kojima je sagorio magnezij u kisiku, a one bi napravile prilicno glasan "puf" kojeg sam se uvijek bojao. Ili ides do vremena magnezijevog praha koji je sagorijevao uz jak bljesak i dosta dima? Taj blic morao je biti dosta traumatican za fotografa i za one koje je slikao.